Sound of silence

Ovdje odjekuje zvuk tišine...

08.01.2010.

Čuda oko nas

Prošla Nova godina i krenula je nova godina. Igra riječima i mislima. Nakon slavlja spuštamo se u realnost, klizimo dalje. Početak je kraj nečem, kraj je početak... Nada počinje, prijašnje nadanje završava.
Život je pusto tumaranje. Život je dolina u kojoj tražimo pravo mjesto snovima i pećine promašajima. Od koga kriti saplitanja? Od novih snova, vjerovatno, da ne bi na njih pala sjenka bezizlaznosti, koju smo pokopali negdje i pobjegli dalje.
Mi smo bića od nadanja. Mi smo bića koja vjeruju u čuda. Mi smo bića koja vjeruju da se čuda dešavaju, bez našeg uplitanja u kosmoska proviđenja.
Za to vrijeme, vrijeme naše i samo naše doline, stvaraju se teze i protuteze o tom zašto smo takvi kakvi jesmo. Za to vrijeme, mi tražimo smisao samih sebe i sve mi se čini da ga niko nije našao. Osim onih, naravno, koji smatraju sebe smislom ali ne i druge. Na sve strane novi Mojsije, novi Musa, koji smatra da sve zna... a takvih me strah.
Više volim izgubljene, poput mene, nego nove sveznajuće, samopronađene i samoosmišljene. Ipak im zavidim. Zavidim im na smjernosti ubijediti sebe, a potom i sve oko sebe, da su došli na kraj samospoznaje i svespoznaje.
Nemaju oni momente panike, razarajuće sumnje i suicidne nemoći, kad se sve veliko, u nama i oko nas, rasipa u prah. Ne poznaju, sreće njihove! kolabiranje duše i raspad njenih satkanih bljeskova; koji utrnu kao vjerovanje u zabludu, vjernost u izdaju... kad naši idoli prohodaju kao patuljci.
Pa ipak, nova godina je još jedan početak nepoznatog toka, nepregledan i sav od mogućeg, sav od vjerovatnosti, bez obzira na pesimistične statistike. Možda čuda nazivamo drugim imenima, tražimo na nepostojećim mjestima dok su ona oko nas.Čuda se ipak dešavaju, htjeli mi ili ne.
I kad pročeprkam ovu moju dolinu života, skoro iza svakog grma čuči neko čudo, samo ga nisam odmah uočila. Jer, šta je jedan poziv iz daljine, kad nam ništa nije blisko? Šta je jedna ruka, koju dotičemo u samoći? Šta je dobra vijest koju ne očekujemo? Šta je pohvala u trenu sumnji? Šta je sve to, ako ne - čudo?

30.12.2009.

* * Sretna Nova 2010 * *


                         

  Sretna Nova 2010. godina, dragi prijatelji

i odlučite da vam život bude Dolina puna vaših otisaka jer oni su jedinstveni i neponovljivi


28.12.2009.

Zašto muškarci lažu a žene kupuju cipele?


   
Letter for my friends

                                 
 
Nije me (opet) bilo dugo. Paaa... uzeh malo vremena da vam se javim i da vam kažem: Dobro sam (kako je bilo). Zato sam danas odlučila da vam ispričam nešto.

Otišla sam prije par noći prijateljici, koja je htjela proslaviti prvi dan Božića baš, vala, sa mnom. E, vala neka je. Tema prvobožićne noći je uvijek Ljubav a mi smo ju nadovezali na pitanje koje je naslov jedne knjige: Zašto muškarci lažu a žene kupuju cipele?
Ja, ovakva kakva sam, imam uvijek nešto reći na temu - Razlike među spolovima. One se moraju poštovati. No, prije toga ih se treba uočiti.

Zastupala sam teoremu da muškarci lažu jer žene ne vjeruju kad im se kaže istina. Stvarno, koja bi žena, na njeno pitanje upućeno svom muškiću "A gdje si ti do sad?", prihvatila olako njegov odgovor:
- S drugom... u krevetu.
Na ovaj odgovor mi imamo samo jedan komentar:
- Daj, ne seri... pitam te ozbiljno.

Znači, muškarce mi žene tjeramo da izmišljaju i lažu do besvijesti a mi do besvijesti ne vjerujemo u istinu... I tako radosvjesnosamoobmanjujućeslasno vjerujemo u te laži, krajičkom podsvijesnog odjeljka centra za samoodržanje (koji se nalazi izvan dosega, genetsko nam prenešene, ženske intuicije). Znači, mi smo krive što nam muškarci lažu i basta!
Nemojte me pitati koliki aplauz sam dobila od muškog dijela publike, poredanog oko povelikog kuhinjskog stola. Tek tad (kako sam tim našim muškarcima obećala) krenulo je nazdravljanje varljivim crvenim suhim vinom. Ženski dio me poprijeko gledao i čekao da opravdam (e, vala stvarno nepravedno mi nametnuto) ime feministkinje. Ma, daj... taj fatalni feminizam i ostale filozofije "revolucionarno evolucionog odrastanja žene iz jednog potlačenog u više biće". Mi smo prije jevrejske, hedonske, staroegipatske i još starijih civilizacija i vjera, bile Boginje.

Pa ipak, nježniji spol je čekao na odgovor o cipelama. Valjda kao kontranapad. O.K.
- Zašto žene kupuju stalno cipele?
Zato što nam stopala moraju biti u skladu sa svim na nama i oko nas. Znači, cipelice moraju biti bojom i oblikom prilagođene odjeći koju smo obukle, našem raspoloženju, boji očiju, boji misli a posebno našoj (misteriozno vječno premalenoj) torbici. Cipelice moraju biti prilagođene i razlogu izlaska (jedno je posjeta drugarici a drugo je flertovanje u restoranu s nekim zgodnim dasom za susjednim stolom, zar ne?). Cipelice se moraju prilagoditi i vremenu (jer jutro je nešto sasvim drugo od noći, zar ne?) a i klimatskim uvjetima. To je umijeće - sve ove faktore skupiti u samo jedan par cipelica. Mi smo žene i to uspijevamo pored (samo) dvadesetak pari cipelica (izuzevši, naravno, sportsku obuću, čizmice, polučizmice, sandalice itd.)
Naravno, muškarcima je to sve nevažno... jerrrrr... oni nisu žene.

Da bih u ime žena dobila bitku za božićnim stolom, objasnila sam svoju teoriju, služeći se spoznatim misterijama međuspolnih razlika iz, gore navedene, knjige. Našla sam razloge razlikama u našim pećinskim precima.
Da, daaa... muškarci su bolji vozači jer lakše pamte puteve... jerrrrrr... su muškarci morali pamtiti put iz njihove pećine kad su išli u lov na mamute. Tad je to izgledalo otprilike ovako: nakon šumarka, skrenuti iza drugog brežuljka lijevo, spustiti se niz ledinu a onda, gdje se rijeka raščva, ići desno u smjeru velike planine. Danas je to: nakon što iziđeš iz centra, druga ulica lijevo, spustiš se na autoput A3 i uzmeš na čvoru desnu traku, smjer Frankfurt Centar. Tako to objasni danas ženi i ona će se izgubiti bez traga i glasa za sva vremena. Žene ne vide brojeve i smjerove, već pamte puteve na svoj lucidan način. Znači, ženi se put ovako objašnjava: Nakon što prođeš zgradu sa rozim balkonima, ideš do frizerskog salona "Angelo" a onda u smjeru stana od Ingrid i skreneš prema onoj cvjećarnici, gdje ona glupa koza, Sonia, radi. Kad vidiš onaj veliki stadion sa slikom onog zgodnog fotomodela Marcela, voziš pravo sve dok ne ugledaš reklamu Douglasa, na velikoj plavoj zgradi. Skreneš prema Douglasu i pravo dok ne ugledaš Staru operu... Ovo je najbolji navigacijski sistem za žene, vjerujte mi.
Nadalje, muškarci vole sjediti pred TV i satima se posvetiti svom najomiljenijem hobiju - okretanju kanala sa daljinskim da bi vidjeli "šta ima i na svim drugim TV kanalima". Prije su, nakon iscrpljujućeg lova, muškarci sjedili šutke i zurili u logorsku vatru, odmarajući se od stresa opasnog lova a danas su logorsku vatru zamijenili televizija i daljinski.
Muškarci shvataju sve zdravo za gotovo jer nakon napornog dana nemaju snage odgonetati ženske misterije. Žena, na pitanje šta je s njom (pošto je on primijetio da je ona šutljiva), kaže:
- Ništa. Ostavi me na miru!
On tako i učini, okrene se svojoj antistresnoj terapiji - televiziji i ubrzo čuje šmrcanje pored sebe i one iskonske riječi njegove slatke, mile čangrizavice:
- Tebe ne brine šta je sa mnom, ne voliš me više...
Muškarac ne konta ni u snu da je njegova slatka, mila čangrizavica s riječima "Pusti me na miru!" mislila zapravo "Daj me još par stotina puta upitaj šta je sa mnom, pa ću biti ubijeđena da te to stvarno i zanima."

Muškarci se mogu skoncentrisati samo na jednu stvar! Ne, ne... ne mislim na onu jednu stvar. Muškarci kad pričaju - onda pričaju. Kad jedu, onda, molim lijepo, jedu a kad čitaju, tad samo čitaju. Žene nasuprot njima, mogu uz objed voditi razgovor s deset žena (koje to isto istog trena rade), pratiti kad će glavna junakinja ljubavne serije napokon poljubiti svog dragog, da li je nekom prazna šoljica za kafu, pratiti kamo švrlja pogled njenog muža i uz to niti jednog jedinog trena ne propustiti jedne jedine izgovorene riječi za stolom. To sve čini uz najelegantniju pozu koju može zauzeti (a to je već najvažnije).

Na sve ovo su muškarci za stolom (kao uvijek u zadnjih desetak hiljada godina) slegli samo ramenima, ne shvatajući ništa, jer Indijance i Žene samo mi žene možemo razumijeti.

P.S. Najtopliji pozdravi, dragi moji, i nadam se da ste se i vi, kao i ja, uvjerili da razlike postoje, a na nama je (htjeli,ne htjeli) da ih uvažavamo.

Vaša Karmen

23.10.2009.

Narode, iziđite na ulice!!!

Nakon što su propašću završeni pregovori bh. političkih satrapa nastavile su se reakcije na ono što je urađeno pod patronatom Carla Bildta i njegova američkog kolege Stainberga, reakcije su većinom negativne i upozoravaju lokalne vođe da postignu dogovor. Brutalno iskrena, bespokorno odana Bosni i Hercegovini, uvijek spremna na borbu za interese građana kako joj u rodnoj Njemačkoj tako i u BiH, Doris Pack je predstavila dosada najradikalniji prijedlog kako posvađane plemenske vođe natjerati u dogovor. Prijedlog je da narod izađe na ulice i da kaže foteljašima šta misle o njihovim aktivnostima i njihovim propalim makismalističkim idejama koje vode u propast.

Pack je u Strasbourg-u prisutnim novinarima istresla svu žuč koju je nosila u sebi, civilno društvo je dobilo šamarčinu zbog svoje indolentnosti i svog učmalog djelovanja jer nisu pokazali veći interes da izvrše pritisak na domaće političare da postignu dogovor. Onima s kojima svako malo ukrsti oružje i saspe im u oči sve ono što misli, Packova poručuje da bi trebali malo više da vode računa o tome kako da od Bosne i Hercegovine naprave demokratsku i potpuno funkcionalnu državu umjesto da vrijeme troše na propale razgovore. Umjesto nesposobnog Carl Bildt-a i njegove frigidne politike koja je vrlo malo donijela u proteklim pregovorima, te političara naknadne pameti kakav je srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić ili onih poput Lagumdžije koji su tu došli da bi kritikovali one koji ''nisu ništa uradili'' nastavku butmirskih pregovora treba evropska lavica Doris Pack koja se neće bojati ni Dodikovih secesionističkih prijetnji, ni Silajdžićevih čas ovako čas onako zahtjeva, niti će prihvatiti neartikulisane zahtjeve trilinga ''asova'' Tihić-Čović-Ljubić. Samo ovakvom politikom koju prezentuje njemačka parlamentarka Bosna i Hercegovina može krenuti naprijed i napraviti neki uspijeh u dostizanju demokratskih standarda.

Politički predstavnici nakon butmirski pregovora, ali i prije njih, su nastavili sa zapaljivom retorikom. Tako je nedavno u NY Times-u savjetnik Milorada Dodika, Gordan Milošević, jasno kazao zašto RS ne prihvata ideje koje propagiraju centralizovanu BiH bez koje nema ulaska u EU barem kako to kaže Packova. ''Ideja centralizovane države znači samo jedno: dominaciju jedne grupe, ljudi je neugodno živjeti na jednoj teritoriji gdje su manjina osim ako tamo nemaju tjelesne čuvare'', kazao je Milošević. Misli da ovome ne treba nikakav komentar ako pogledamo kakve sve ekscese izazivaju domaći političari svojim izjavama ovakve prirode.

Inzko nedavno kaže u istom listu kako BiH boluje od ''sindroma zavisnosti'' koji se manifestuje kroz neophodnost djelovanja međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, najavio je određene akcije, ali i Packova traži da se kazne oni koji troše novac Evropske Unije a da ne ispunjavaju svoje aktivnosti. Kazne i to što prije.

Poruka Doris Pack građanima Bosne i Hercegovine:

''Da sam ja u poziciji bosanskih Hrvata, Srba ili Bošnjaka ja bih izašla na ulicu!

Tražila bih od drugih da krenu sa mnom i tako objasne političarima u Mostaru,

Sarajevu i Banja Luci da moraju da rade u intresu i za budućnost građana. Ovako

političari mogu da se i dalje osjećaju moćno i da nastave sa ovakvim zapaljivim govorima.''

IZVOR - http://balkan24.info/


Esmir Milavić za Balkan24.info


23.10.2009.

Bošnjački lobisti pripremili Butmirski paket!!

Butmirski pregovori su bespovratno propali. Nestali su bestragom na stranicama istorije kao dio pokušaja da se od decenijama nefukcionalnog kvaziprotektorata napravi moderno uređena i funkcionalna zemlja koja bi mogla ispuniti sve neophodne uslove za ulazak u euroatlanske integracije, ali i osigurati kvalitetan život svojim građanima. Propali su zbog već ranije izraženog animoziteta RS-a prema Bosni i Hercegovini i njene želje da odcjepljenjem, želja hrvatske strane da se formira treća entitetska jedinica koja bi BiH pretvorila u federaciju država te nerealnih zahtjeva koji su došli od dijela bošanjačkih političara ili pak njihove želje za propašću tog projekta u cilju osvajanja liderske pozicije u najbrojnijoj etničkoj skupini u Bosni i Hercegovini.

U periodu nešto manjem od sedam dana imali smo prilike vidjeti svakojake izjave i teorije o onome šta se krije iza prijedloga EU i USA, te mišljenja o tome kako je nastao ovaj prijedlog, no tek po okončanju pregovora smo začuli nove ''lobističke'' teorije.

Politički analitičar Obrad Kesić, konsultant TSM Global Consulting LLC-a iz Washingtona, u razgovoru za banjalučki Glas Srpske iznosi neke dosad nepoznate činjenice o nastanku ovog prijedloga ustavnih promjena. Kesić samouvjereno tvrdi kako je stvarni tvorac ovog dokumenta nekadašnji specijalni izaslanik Billa Clintona za Balkan Jim O'Brian koji je nakon odlaska sa ove pozicije nastavio saradnju sa bivšom državnom sekretarkom Medeline Albright kojeg on naziva ''bošnjačkim lobistom''. Njegove tvrdnje nisu ništa drugo nego li teorija lobiste RS-a koji se žali na prijedlog ustavnih promjena koje kako on to kaže: ''stvaraju centralizovanu državu skraćenjem i na štetu entiteta.'' Da Kesić iznosi tvrdnje koje idu na vodu RS-u dokazati je veoma lagano posjetom web prezentaciji njegove kompanije TSM Global Consulting koja pored lobističkih usluga daje i real estate savjete sa nekoliko balkanskih zemalja, ali jedine nekretnine koje se nude jesu u Trebinju i na lokalitetu Motike u BiH za koji mislim da nisu čuli ni bolji poznavatelji geografije BiH. Kesiću također smeta i poziv američkog senatora Jim Kerry-a za ubrzanjem ulaska BiH u NATO pakt, što po njegovom mišljenju treba bošnjačkim lobistima na Capitol Hill-u dati šansu da kroz ulazak BiH u NATO sprovedu ustavne reforme i naprave centralizovanu državu. Nakon ovakvih tvrdnji Kesića jedino što mi nije jasno jeste zašto onda USA predstavnik Stainberg odbija nametnuti bilo kakvo rješenje nego traži da se postigne konsenzus među pregovaračima?

Na bošnjačkoj strani imamo tripartitni blok političkih snaga koje ne samo da imaju sukobljene stavove nego pokušavaju jedna drugoj da podmetnu uogu izdajnika odnosno nekooperativnog sagovnornika u čistoj žeji za liderskom pozicijom u bošnjačkoj nacionalnoj skupini. SDA lider Sulejman Tihić je jedini bio spreman da prihvati ovaj sporazum, ali je tražio da se unesu izmjene koje bi dovele do formiranja Vrhovnog suda BiH čime bi BiH konačno prestala biti jedinom zemljom u Evropi, ako ne i u svijetu, koja nema vrhovnu sudbenu instancu. Ovaj prijedlog je odbijen od strane RS-a jer na taj način se ne bi mogle vršiti malverzacije sa sudskim procesima, a posebno se ne bi mogli organizovati sudski procesi poput onog protiv Fate Orlović jer bi apelacijom Vrhovnom sudu takvi slučajevi odmah bili prekinuti dok bi tužbeni zahtjevi bili odbačeni. Predsjednik Stranke za BiH, Haris Silajdžić, je još jednom pokazao da od poruke ''100% BiH'' baš i nema puno realizovanog, tako je ovog puta skakao sa jednog ''najvažnijeg'' na drugi zahtjev. Prvo je to bilo ukidanje entitetskog glasanja, dok je kasnije to postao njegov zahtjev da se ukinu vize građanima Bosne i Hercegovine. Nešto slično se desilo i sa reformom policije prije nekoliko godina, kad je odbio da se policija reformiše na taj način da njeni pripadnici mogu prelaziti preko entitetskih granica, pa je napravio sporazum sa Miloradom Dodikom o formiranju krovne policijske agencije i zadržavanjem policijskih snaga u granicama entiteta... Nastavak na Balkan24.info

Esmir Milavić za Balkan24.info

Nastavak ove kolumne - http://balkan24.info/kolumneindex/esmir-milavi/700-bonjaki-lobisti-pripremili-butmirski-paket-.html


DRUGE KOLUMNE na website Balkan 24.info   http://balkan24.info/


Noviji postovi | Stariji postovi

Sound of silence
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

NA OVAJ BLOG je dobrodošao svaki namjernik koji SOBOM DONOSI pozitivnu energiju, DOBRE misli i LIJEPU poeziju!

ZAMISLI OVAJ SVIJET POPUT OTOKA NASRED BESKRAJNA OKEANA. ZAMISLI DA ZAPLIVAŠ NJIM UZ DOBRE VJETROVE I OTKRIJEŠ SVE ŠTO NAM JE SAD SKRIVENO. SHVATIT ĆEŠ DA TIM BESKRAJEM NE BI SAM PLIVATI HTIO.
Imagine

Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...

Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religon too
Imagine all the people
Living life in peace...

Imagine no possesions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
In a brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world...

You may say i'm a dreamer
But i'm not the only one
I hope some day you'll join us
And the world will be as one

Imagine
John Lennon



moji mistici
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
121850

Powered by Blogger.ba