Sound of silence

Ovdje odjekuje zvuk tišine...

19.08.2010.

Sound of silence

Pozdravljam te tamo, stari prijatelju, dođoh da popričamo još jednom.

Ono što gledam, posijano je dok sam još sanjao. Sad prerasta u krik.

Ono što mi je rođenjem usađeno u mozak i dalje ostaće, u zvuku tišine.

U nemirnim snovima hodao sam uskim ulicama presvučenim crnom kaldrmom, ispod oreola ulične svjetiljke. Podignutom kragnom teksas jakne sam se štitio od hladnoće i vlage, u “starkama” gazio blatnjave rovove, i smijao se zvijeri koja ne prašta ljubav.

Oči su mi probadali blještavim svjetlima granata i svjetlećih metaka koji su prolamali noć i remetili zvuk tišine.

U sjaju svijeće sam vidio desetine hiljada mrtvih pa i više.

Nijemi su pričali.

Gluhi su slušali.

Pisane su riječi koje nikad izgovorene neće biti. Niko se usudio nije da poremeti zvuk tišine.

Budale, rekoh im, pojma nemate. Ova tišina galopira, raste.

Slušajte riječi koje mogu naučiti, uzmite ruke koje vam se pružaju.

Ali riječi kao nečujne kišne kapi padoše, odjekujući iz bunara tišine.

Ljudi se klanjaju i mole neonskom bogu kog sami stvoriše.

Upozorenja poput proročanstva blješte, napisana po tramvajima, na zidovima, u haustorima, na transparentima, na sleđenim licima.

Šaptala su kroz zvuk potpune tišine.


(Simon & Garfunkel, “Sound of silence”)


19.08.2010.

Za Lunju

Prošetah nekadašnjim riječima i nađoh te baš na mjestu kad je bila zora mnogo tiša, kad su ptice letjele nošene drinskim vjetrovima, stakleni zvuci prolamali iz Gorčina... Sad tajac. Ko bi rekao da bi onakva silovita, raskošna pjesma o vječnosti, mogla jednom ovako zanijemiti... Sada samo sound of silence... a nekad je to bio sound of true, nekad. Da, Lunjo, bila su to vremena dobre riječi. Kao Zaljev Dobre nade. I žao mi je da taj zaljev ovdje više nikad neće biti.

Putuj uz dobre vjetrove i dalje, Lunjo, a mi ti se radujemo.


Mi, koji smo otišli.

04.07.2010.

*

Poraz uma je kad ne priznaje postojanje nepoznatom

23.03.2010.

da li će Don Quijote pobijediti?


Jesu li me začarale
Don Kihotove vjetrenjače
zamasima me otjerale
bez koplja
protiv željezna oklopa
sa slomljenim koljenom


drugo podmećem
za lom
dok udaram šakama
na šutnju
nevjernika, mučenika, roba
dok mi iglama sašivaju usnu
ja krikom njihovim
razdirem naše kobi
progovorite
nakon mene, barem
da nije uzaludno
smrskano, ugnječeno...


Parodija o snu me vodi
vrata ka čudima otvaram
i ne uvjerih se
da neću prestati vjerovati
u zloduhe oko vjetrenjače
najstarije, najtrošnije
i u dobroduhe oko staze
koju neko prokrči
da bismo i mi kročili
ima li ikog hrabrog
večeras
kome se srce ledi
na nijemost
ko se boji
na olovo koje prijeti
na moju spremnost
gledati nebo
kako se opet ruši
kao na malog Davida
ruka Golijata

12.01.2010.

kroz mećavu


Duge su zimske minute

u danima bijelim

previše bijele

koraci na nebu

koje ne obećava

ni obećanja ne kotrlja

niz padine

bosanske

a ti

otvaraš mi vrata

od straha i čežnje


Kroz mećave te tražim

na tragovima vučjim

ako smo daleko i zameteni

ovdje su nam rastanci


Pjesnik plače bijelom suzom

Ljubav pobacila

samu sebe

kliče proplankom

kičava poema

lavina je pomela

Pjesnikova traga

ovo su, draga

tiho govoriš

Tužna vremena


U mećavi te nalazim

rođen na vučjem tragu

daleko i zameteni

ostaju naši rastanci





Stariji postovi

Sound of silence
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

NA OVAJ BLOG je dobrodošao svaki namjernik koji SOBOM DONOSI pozitivnu energiju, DOBRE misli i LIJEPU poeziju!

ZAMISLI OVAJ SVIJET POPUT OTOKA NASRED BESKRAJNA OKEANA. ZAMISLI DA ZAPLIVAŠ NJIM UZ DOBRE VJETROVE I OTKRIJEŠ SVE ŠTO NAM JE SAD SKRIVENO. SHVATIT ĆEŠ DA TIM BESKRAJEM NE BI SAM PLIVATI HTIO.
Imagine

Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...

Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religon too
Imagine all the people
Living life in peace...

Imagine no possesions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
In a brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world...

You may say i'm a dreamer
But i'm not the only one
I hope some day you'll join us
And the world will be as one

Imagine
John Lennon



moji mistici
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
114510

Powered by Blogger.ba